naslov
pišem novi post!!!!!!!!!! NOVI POST.........HAHAHAHHAHA
29.03.2008. | 11:30 |
8 K | P | # | ^
napokon novi post
mislim da je vrijeme da napišem novi post. ipak, prošlo je samo tri mjeseca ili više a bo......koga briga..... uostalom kod mene nema niš posebno.
hmmmmm da nega mi se pisati a i zadnji dan mi je prekse i ja sam na praksi 
da što da više kažem hmmm da nemam inspiracije
pozdrav
07.01.2008. | 13:23 |
46 K | P | # | ^
ljubav je bol
slomljena srca su na svakom koraku. baznadne želje za nečim što nije ostvrivo. svatko ima svoj san i svatko ga ljedi samo se mali broj bori za ono što je vrijedno. na tom putu do ostvarenja moraš se žrtvovati. ljubav je osjetljiva. kao dvosjekli mač jednim potezom ubija sve oko sebe.
14.09.2007. | 11:28 |
60 K | P | # | ^
trenuci dolaze i odlaze, samo uspomene ostaju
Stojim u vremenu ljepote, prolaznosti i ljubavi. Sve odmah ima smisla i otkrivena je posljednja slagalica jedne velike misterije. Napokon život ima potpuni smisao i ja uživam punim plućima. Duša koja se raspadala i utapala u tuzi, sad je cijela. Željela bi da taj trenutak traje dovijeka. Trenutak smirenosti, poleta, sreće i ljubavi.
Ovu je pjesmu napisao moj frend , a ona upotpunosti opisuje moje stanje.
I rose up from the ashes,
like a fenix after death.
I don't wanna die there is still hope,
a part of me that will live after death.
There is still time to fill the blackness of my soul,
there is still time to end this way of life.
It gives me meaning, it gives me hope,
to know there is life after death.
Psyhic death is what i need,
not the other kind I don't wanna bleed.
I see some light in front of me,
could this be real, or is it not just me.
I hear screaming i hear death,
I can feel it like my breath.
A horrible, black figure witch looks at me,
there is no way out of this missery.
Eyes full of hate, full of fear,
i can feel my end is near.
Something pulls me back,
away from all of this, a thing holding me by the neck.
there is hope, there is still time,
it's not blood it's wine.
It was just my imagination,
there is no death for me,
I'm here to stay and be.
this is my confession of me,
and my immortality.
I have a curse on my soul,
there is this thing in me there is a goal.
A higher purpose than this mortal life,
there is life and there is my knife.
there is hope, there is still time,
it's not blood it's wine.
It was just my imagination,
there is no death for me,
I'm here to stay and be.
this is my confession of me,
and my immortality.
I have a curse on my soul,
there is this thing in me there is a goal.
A higher purpose than this mortal life,
there is life and there is my knife.
I have commited suicide, and have been rosen from the dead,
It isn't for me to judge, that is it I'm off to bed.
I have a purpose in life now,
I have found the meaning of life, don't ask me how.
I live once again,
don't try to die unless you want to see my pain.
My pain is that of life itself,
don't die, just be yourself
25.06.2007. | 13:57 |
75 K | P | # | ^
tiho kao vjetar bez pozdrava otišo si
Glupo mi je pretvarati se da nije ništa kad je!! Srce me boli kad se sjetim svega i ne shvaćam kako je završilo?!?! Mozak shvaća, ali srce neshvaća i ne želi. Bezbroj pitanja a nijedan odgovor. Dal sam ja kriva ili ipak ne?! Gledam te i pokušavam shvatiti što misliš ali ne ide. Želim te pitati al nešto ni ne da. Kad kod sam blizu ponestaje mi daha, srce kuca brže. Želim ti tolko toga reći da se jednostavno spetljam. Tada to ispadne krivo i tada sam preglasna ali slučajno. Daj mi priliku da me upoznaš, bar kao frendicu nećeš pogriješiti. Ne mogu ti gledati u oči jer sjaje nečim posebnim, a kad gledam izgubim pojam za vrijeme. Dok je trajalo bilo mi je lijepo. Osjećala sam se posebno, ali ti si me slomio!! Tiho kao vjetar si otišo bez pozdrava bez objašnjenja. Bilo ti je svejedno jer sam ja još jedan pijun na tvojoj šahovskoj ploči.. nisi onakav kakvim sam te smatrala. Istina boli to znam, ali ovako to nisam znala.
06.06.2007. | 09:27 |
145 K | P | # | ^
bol i sreća uvijek idu zajedno
Čovjek nije ni svjestan kako jednim pogledom, jednom riječju, jednim pokretom može srušiti cijeli svijet jedne osobe. To je tužno jer ta osoba nije svjesna svoga čina i nikada neće osjetiti kako se svi osjećaji i nade slamaju i nestaju, a taj pogled, riječ ili pokret poput noža širi tvojim tijelom i stvara hladnoću koja se duboko ukorijenila u tvom srcu. Nema osjećaja nema ničega samo prazna ljuštura bez osjećaja. Smijeh su zamijenile suze i brojna pitanja na koje nemaš odgovora. Smiješ se da bi sakrila svoju bol i da pokažeš da te to ne smeta ali duboko u sebi ti plačeš i tražiš tračak nade u tunelu.
Ovo sam trebala davno objaviti ali nikako da nađem pravi trenutak tako da sad mislim da je pravi trenutak.
10.05.2007. | 07:35 |
46 K | P | # | ^
the doors
Američki psihodelični rock bend. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. godine. Glazba je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim. Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea - od koga preuzima ideju da: "put pretjerivanja vodi do palače mudrosti - The road of excess leads to the palace of wisdom" - Friedricha Nietzschea, te francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire i Rimbaud, od kojega pruzimaju ideju "dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavlja vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blakea i Huxleya, koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: "Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."
Sve albume grupe "The Doors" izdala je izdavačka kuća "Electra", koja je osim Doorsa objavljivala radove sastava "MC 5", "The Stooges", "Television"... Za vrijeme Doorsa to je bila mala diskografska kuća, dok je danas "Electra" jedna od najbogatijih.
Nakon Morrisonove smrti
Pjevač Jim Morrison umire 1971. u Parizu. Nakon njegove smrti bend izdaje još dva albuma "Other voices" i "Full circle". Gitarist Robby Krieger je pokušao napraviti projekt s Iggyjem Popom, pa se proširila glasina da će Iggy Pop biti novi pjevač Doorsa, međutim izgleda da je Iggy u to vrijeme bio previše navučen na heroin da bi bio sposoban nositi se s ulogom zamjene za Morrisona. Doorsi ponovno izdaju još jedan album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno snimili muziku na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke "An American Prayer", te 1978. izlazi istoimeni album. Danas su Krieger i Manzarek zajedno sa Ian Asburyjem, bivšim pjevačem grupe The Cult, ponovno počeli svirati pjesme The Doorsa. Kako se bubnjar John Densmor nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, sada Manzarek, Krieger i Asbury sviraju pod imenom Riders on the Storm. Osim što se protivio obnavljanju Doorsa, John Densmore je žestoki protivnik komercijalizacije rocka u smislu prodavanja skladbi za reklamne spotove velikih korporacija.
mala obavijest
trenutno sam jako sretna i zadovoljna. što je jako super. a znate zašto, jer sam se ponovo zaljubila. tip je jako sladak i jako mi se sviađa. stalno je u palachu a to je vejiki plus, jer sam i ja stalno tam. tako da ću ga stalno tamo viđati i jučer smo se upoznali što je još veći pljus.
13.04.2007. | 22:32 |
62 K | P | # | ^
ono što te ne slomi to te ojača
Evo mene, ali u tužnom i depresivnom stanju. Baš kad čovjek pomisli da ne može biti sretniji i kad je sve ok u njegovom životu baš tada se dogodi neko sranje. Kad uz to dodaš još i ljubavne probleme…….poželiš nestat. No kako se kaže u svakom zlu neko dobro, pa tako je ovdje dobro to što je završila škola i što su praznici i napokon se mogu odmoriti od svega i sredit se i kad se vratim u školu krenuti ispočetka. Mislim ne baš ispočetka….mislim shvaćate. Prijašnji mjesec mi je bio koma i ne želim se ponovo tako osjećati, jer se nikada nisam tako osjećala sve do sada. Neke osobe su povrijedile mene, a i moju je frendicu povrijedila jedna osoba za koju nisam smatrala da je takva. Možda sam u krivu a možda i nisam vrijeme će sve pokazati ili je samo potrebno nekog upoznati. Mislim da nije fer da netko nekog vrijeđa………..ako to ti ne osjećaš isto onda ne moraš mu to dokazati na grub način jer to samo dokazuje da si nezreo i previše umišljen i zaljubljen u sebe. S takvim ponašanjem samo oko sebe stvaraš debeli sloj mržnje, što baš i nije potrebno. Ja imam samo 16. god. i cijeli je život pred menom i imam cijelio vrijeme ovoga svijeta da pronađem svoju srodnu dušu. Tako i ti draga moja ne bediraj se zbog njega jer on nije vrijedan tvojih suza i tuge, jer za svakog postoji osoba koja će ju voljeti ali se još niste sreli i možda te ta osoba čeka iz ugla. Ko zna i kao što ja uvijek kažem NADA UMORE POSLJEDNJA!!!!!!!!!!Ovaj post je dijelom moja ispovjest i podrška frendici. U drugom postu ću napisati sve što mi se dogodilo u ovih dva mjeseca i mislim da ću napokon biti spremna tako zvanu prošlost ostaviti za sobom.
04.04.2007. | 22:03 |
48 K | P | # | ^
tajna povijest rocka
Tajna povijest rocka" obuhvaća 16 poglavlja, u rasponu od skladatelja 20. stoljeća kao što su Eric Satie ili John Cage pa preko garažnog rocka, Krautrocka, britanskog post-punka i američkog hardcorea do poglavlja o izvornim reperima ili pak producentima, koja s rockom nemaju ama baš nikakve veze, a i i vrlo je dvojbeno reći za neke od ovih bendova da su 'slabo poznati', pogotovo ako spadate u one koji iole ozbiljnije prate glazbu.
Nitijedno od tih poglavlja ne donosi ništa novo i revolucionarno, makar tu i tamo ima i zanimljivih anegdota, poput one kako je iz malog fanzina nastala slavna diskografska etiketa Sub Pop (jako mi se sviđa termin koji Sarig koristi za kazetu i fotokopirku kada kaže da su to bile 'dvije neopjevane heroine nezavisne kulture ranih '80-ih') ili pak kako su The Velvet Underground dobili ime po s/m knjizi koju je Tony Conrad našao na ulici, što na švedskom znači Hüsker Dü, podatak da je Serge Gainsbourg snimio spot o incestu i to ni više ni manje nego u krevetu s vlastitom kćerkom ili pak detalji poput onog da je Dottie, originalna bubnjarica Germsa iz prve postave, pravim imenom Belinda Carlisle, kasnije postala pop zvijezda, a Henry Rollins prije svog pjevačkog angažmana u Black Flagu bio prodavač sladoleda u Washingtonu.
Meni osobno najviše novih saznanja pružilo je poglavlje pod nazivom "Postindustrijska pustoš" u kojem se opisuju bendovi poput Throbbing Gristle, Einstürzende Neubauten, Birthday Party i Big Blacka.
Throbbing Gristle najznačajniji je bend za rani razvoj industriala. Nastao je iz radikalne performans skupine Coum Transmissions koju su činili Genesis P-orridge i Cosey Fanni Tutti. Na svojim nastupima prikazivali su tjelesne izlučevine, rabljene tampone, dijelove mrtvih životinja i fotografije gole Cosey, inače honorarne striptizete, kojima su pomakli granice opscenosti i tabua.
I dok su Throbbing Gristle djelovali više u smislu koncepta i imidža, Einstürzende Neubauten su industrial prakticirali u konkretno glazbenom smislu. Proizašli su iz dadaističkog umjetničkog i glazbenog pokreta u Berlinu, a predmeti kojima su se koristili u svrhu stvaranja zvukova uključuju pneumatske bušilice, limove, čekiće, lance, industrijske opruge, klima uređaje, stakla, kante za smeće, rezače lima i miješalice za beton. Na nastupu u Londonskom institutu za suvremenu umjetnost 1984. počeli su motornim pilama i pneumatskim bušilicama razarati pozornicu sve dok ravnatelj kazališta nije isključio struju!
U 'buntovne mame i druge bijesne žene' Sarig je smjestio Lydiu Lunch, radikalnu feminističku pjesnikinju koja je bila značajan uzor rockericama '90-ih poput Courtney Love i Kat Bjelland, zatim X-Ray Spex, najpoznatiji po petnaestogodišnjoj pjevačici s aparatićem za zube umjetničkog imena Poly Styrene, Slits i Raincoats čiji je vjerojatno najgorljiviji obožavatelj bio Kurt Cobain koj je zbog osjećaja dužnosti prema njima uvjerio svoju diskografsku kuću da im reizda sva tri studijska albuma.
Priču o kandidiranju Jella Biafre, politički osviještenog lidera Dead Kennedysa za gradonačelnika San Francisca vjerojatno svi već znaju, isto kao i značaj Iana MacKayea i njegove etikete Dischord za lokalnu scenu Washington D.C.-a. Pjesma njegovog prvog benda Minor Threata koja je izvršila velik utjecaj i prema kojoj se kasnije nazvao čitav jedan pokret bila je, naravno, "Straight Edge", a 1987. MacKaye i Guy Piccioto iz Rites Of Spring osnovali su Fugazi koji je postao savršen nasljednik washingtonskog hardcore zvuka. I samo jedna opaska uredniku hrvatskog izdanja koji u knjizi nije naveo da su i Fugazi svirali u Zagrebu i to 1990. u Galeriji SC-a.
Moram priznati da me knjiga malo razočarala, jer iako obuhvaća mnoge izvođače i glazbene pravce, ona je puno sličnija enciklopediji sa hrpom suhoparnih faktografskih podataka negoli knjizi o 'rock glazbi koju svi volimo'. Koliko god se Sarig trudio biti kronološki opsežan, on u svakom poglavlju daje prednost činjenicama nauštrb priče što djeluje prilično monotono i zamorno, pogotovo ako knjigu odlučite pročitati u jednom dahu, kao što sam to ja napravila
Sve u svemu, knjigu je zgodno pročitati kao podsjetnik na neke bendove i nije ju naodmet posjedovati ako ste glazbeni novinar pa vam usfali neki diskografski ili kronološki podatak, ali za opširnija saznanja o nekom od ovih 80 bendova morat ćete ipak konzultirati neku drugu literaturu ili pak internet.
09.03.2007. | 17:44 |
59 K | P | # | ^
Kurt Cobain
Kurt Donald Cobain (Hoquaim, 20. veljače 1967. - Seattle, 5. travnja 1994.), američki glazbenik i slikar
Roditelji mu se razvode 1976. Krista Novoselica upoznaje 1986. i s njim osniva grupu Nirvana. Prvi album "Bleach" snimaju 1989. za neovisnu tvrtku SubPop, a 1991. za Geffen snimaju drugi album "Nevermind" koji ih dovodi na vrh popularnosti. Kurt se 1992. ženi s Courtney Love, ali nakon albuma "Incesticide" i "In Utero" Cobaina nalaze mrtvog pored ispaljene sačmarice u njegovu domu u Seattleu 8. travnja 1994. Kremiran je i njegov je pepeo rasut po rijeci Wishkah.
Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje tijelo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osjećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagiranja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. Volim optuživati generaciju mojih roditelja za to što su došli tako blizu društvene promjene, a onda odustali nakon nekoliko uspjelih pokušaja od strane medija i vlasti da se ocrni pokret time što će se koristiti Manson i drugi 'predstavnici' hipija kao propagandni primjeri da su oni samo nedomoljubni, komunistički, sotonistički, neljudski bolesnici, pa su onda baby-boomeri postali krajnje konformistički yuppijevski licemjeri koje je neka generacija ikad dala. (Zapisano na početku dnevnika, krajem osamdesetih). Dave, band treba vježbati, po našem mišljenju, najmanje 5 puta tjedno ako mislimo ikad išta postići. Dosta nam je potpune nesigurnosti kad god sviramo gažu. Mislimo: "Hoćemo li biti bijedni?" "Jesmo li već uigrani?" Imamo gaže, a ne vježbamo! ... Umjesto da ti lažemo tako što ćemo ti reći da se raspadamo ili da pustimo da se ovo nastavi, ovako ti moramo priznati da smo našli drugog bubnjara. Zove se Chad, iz Tacome je i može svaku večer stići na probu. Što je još važnije, s njim se razumijemo. Moramo priznati da si ti iz potpuno drugačijeg kulturnog sklopa. Odličan si bubnjar i nadamo se da ćeš uskoro naći drugi band. Očekujemo da ćeš totalno popizditi i mrziti nas iz dna duše jer je ovo vrlo naglo i nismo te pokušali upozoriti da se to događa. Nisi ti kriv, mi smo. I stvarno se osjećamo posrano što ti nismo imali muda ovo reći u lice. Ali nismo znali koliko bi se razbjesnio. (Pismo iz 1988. koje je Kurt napisao bubnjaru Daveu Fosteru prije izlaska prvog singla Nirvane).
Bok Jesse, daj se razvedri, frajeru, pismo ti je zvučalo kao da ti je nešto dosadno. Jedva čekam da dođeš za Božić, bit će jako uzbudljivo. Odlučili smo izdati vlastiti LP. Našli smo rezaonicu koja će nam prešati 1000 ploča za 1600 dolara. Po cijeni od 8 dolara moramo prodati samo 250 komada da se pokrijemo, ostalo je zarada, samo da nađemo distributera. Jako nas dobro primaju u Seattleu i drugdje po Washingtonu, promoteri nas zovu svirati namjesto da mi jurimo njih. (...) Imam posao čistača s jednim starijim tipom, metemo 4 restorana, dio love mi plaća na ruke ispod stola. (Pismo s kraja 1988. Jesseju Reedu, Kurtovu najboljem prijatelju iz srednje škole).
Grupa sad ima imidž: antipohlepa, materijalizam i konzumerizam koji planiramo ubaciti u sve naše videospotove. U prvom, "Smells Like Teen Spirit" hodat ćemo kroz trgovački centar i bacati tisuće dolara u zrak i... Razbiti draguljarnicu antimaterijalističkim punkerskim nasiljem (...) Zar nisu to već napravili Twisted Sister? Imali smo jako zabavnu gažu s Fits of Depression u nekoj kavanici. Bili smo neopisivo sjebeni od cuge i droge, raštimani i jako nepažljivi. Trebalo mi je oko 15 minuta da promijenim žicu na gitari (...) Nakon svirke sam istrčao van i izbljuvao se, a onda sam se vratio i Iggy Pop je bio tamo, pa sam ga onako zabljuvan zagrlio i poljubio. On je zbilja prijazan i cool i fin i zanimljiva je osoba. To mi je bio najlaskaviji trenutak u životu. Kao što si možda već pogodila, u zadnje vrijeme uzimam dosta droge. Možda je vrijeme za kliniku Betty Ford ili knjižnicu Richarda Nixona da me spriječe u zloupotrebi mog kržljavog tijela glodavca. Jedva čekam da odem doma (ma gdje to bilo) u krevet, neurotičan i pothranjen, i žalim se kako je vrijeme loše te da je to uzrok moje bijede. Nedostaješ mi, Bikini Kill, totalno te volim. (Nikad poslano pismo s početka 1991. tadašnjoj djevojci Tobi Vail, bubnjarici banda Bikini Kill).
Ako ćemo već biti getoizirani, radije bih bio u istom kvartu s dobrim bandovima poput Mudhoney, Jesus Lizard, The Melvins, Beat Happening, nego da budem stanar režima korporacijskih stanodavaca. Mislim, igramo korporacijsku igru i odjednom smo se zatekli kako je moramo igrati umjesto da koristimo korporacijsku distribuciju i ostanemo unutar našeg malog svijeta jer smo prodali 10 puta više ploča nego što smo očekivali. Veliki je šok davati intervjue za časopise koje ne čitam. Mnogi bandovi tvrde da su alternativa, a nisu ništa nego ogoljeni čupavci sa Sunset Stripa otprije par godina. Volio bih da se potpuno briše bilo kakva naša povezanost s Pearl Jamom ili the Nymphs i ostalim prvim prekršiteljima. (Zapisano u dnevniku početkom 1992. kad je "Nevermind" dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice).
Probao sam heroin prvi put u Aberdeenu 1987. i koristio ga oko 10 puta između '87. i '90. Kad sam se vratio s naše druge europske turneje sa Sonic Youthom odlučio sam ga koristiti svakodnevno jer me stalno želučano oboljenje od kojeg sam patio proteklih pet godina dovelo do toga da se želim ubiti. Mnogo sam puta završio u krevetu doslovno nesposoban za bilo što osim da povraćam i gladujem. Pa sam odlučio da ako se osjećam kao narkić, onda to baš mogu i biti. Nikad više na turneju ako moje stanje nije ili zaliječeno ili izliječeno. Uzimao sam heroin oko mjesec dana, a onda sam shvatio da neću moći doći do droge kad odemo u Australiju i Japan pa smo se Courtney i ja očistili u hotelskoj sobi. Otišao sam u Australiju i, naravno, bol u želucu je odmah počela. Morali smo otkazati koncerte jer sam od boli bio zgrčen na podu kupaone i povraćao vodu i krv. Odveli su me kod liječnika koji mi je dao physeptone. Tablete su pomagale najbolje od svega što sam probao, ali sam poslije pročitao sitna slova na bočici: "sadrži methadon." Opet navučen. (Iz dnevnika koji je vodio tijekom odvikavanja od droge).
Nekako se osjećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona - polubog ili, po vlastitom priznanju, proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe kako sam ja notorno sjebani herionski ovisnik, akloholičar, samouništavajući, a ipak preosjetljiv, krhak, lomljiv, tih, narkoleptičan, neurotičan mali popišanac koji će se svakog časa overdozirati skočiti s krova raznijeti si glavu ili svo troje odjednom.
Ma daj BOOOOŽE, ne mogu podnijeti uspjeh! Uspjeh! I osjećam se tako nevjerojatno krivim! Zato što sam napustio svoje prave suborce koji su posvećeni koji su ono u čemu smo bili do prije par godina. A za 10 godina kad NIRVANA bude zapamćena koliko i Kajagoogoo taj isti mali broj dolazit će nas slušati na gažama ponovnog okupljanja čiji sponzor će biti Depends pelene, debeli ćelavi a još pokušavaju RAWK-ati u zabavnim parkovima. Nedjeljna popodneva: lutkarska predstava, vrtuljak i Nirvana (...) Nadam se da ću umrijeti prije nego što postanem Pete Townshand. (Nikad
objavljeno otvoreno pismo fanovima Nirvane iz 1994.). Sjećam se kako je netko rekao da ako probaš heroin, navučeš se. Naravno da sam se smijao i rugao toj ideji, ali sad vjerujem da je to vrlo točno. Ne doslovno, mislim ako je jednom uzmeš nisi isti čas ovisan, obično treba mjesec dana svakodnevnog korištenja za fizičku ovisnost. Ali nakon prvog puta tvoj um kaže 'aaah ovo je bilo jako ugodno, dok god to ne radim svaki dan neću imati problema'. Problem je što se to dogodi s vremenom... Kod svakoga se ponekad barem jednom godišnje pojavi nekakva kriza, gubitak prijatelja ili dečka, cure, bliskog rođaka, onda ti droga kaže jebiga. Svaki ovisnik je rekao jebiga više puta nego što bi mogao izbrojati... Kad kažeš jebiga, dugi proces pokušavanja da izdržiš bez droge počinje. Prvo skidanje je obično lako ako imaš tablete. U osnovi spavaš. Što je po mom mišljenju loše jer pomisliš ako je tako lako onda se mogu navlačiti i skidati ostatak života. Ali drugi i treći put postane jako drugačije. Traje i 5 puta dulje. Psihološki faktori su se ukorijenili i nanose štete koliko i fizički. Svaki put kad se skidaš što vrijeme više prolazi to ti je neugodnije. Čak i oni s najvećim strahom od igle mogu žudjeti za olakšanjem zabijanja injekcije u ruku. Ljudi su ubrizgavali vodu, cugu, vodicu za usta itd. Drogiranje je eskapizam htio ti to priznati ili ne... Svaki narkić kojeg sam sreo borio se s tim barem 5 godina, a većina se bori oko 15-25 godina, dok konačno ne moraju spasti na drugu drogu - program od 12 koraka koji je sam po sebi još jedna droga/religija. Ako ti to uspijeva, čini to. Ako ti je ego prevelik, počni od polja broj jedan i idi kroz psihološku rehabilitaciju. U svakom slučaju, imaš bar 5 do 10 godina borbe pred sobom. (Zapisano u veljači 1994. u hotelu u Madridu, dva tjedna prije nego što je u Rimu jedva preživio preveliku dozu).
24.02.2007. | 21:15 |
30 K | P | # | ^
